AKTUELNO 14:45

ISPOVEST SINA DEJANA STANKOVIĆA: Dok Srbija bruji o Aleksandru, Filip je otvorio dušu

Slika Autora
19.11.2025 - 14:45
ISPOVEST SINA DEJANA STANKOVIĆA: Dok Srbija bruji o Aleksandru, Filip je otvorio dušu
Credit: Alexander Vilf / Sputnik / Profimedia

Otkrio je koliko mu je teško, Italijanima je sada sve mnogo jasnije.

Reči o Dejanu Stankoviću ne treba trošiti, svima je jasno o kakvom fudbalskom asu se radi, a sada treneru koji traži svoje mesto pod suncem. Za to vreme, njegov najmlađi sin Aleksandar je debitovao za Srbiju i postigao gol protiv Letonije za pobedu, i to glavom, baš kao i Deki svoj prvenac davne 1998. u nacionalnom timu. Međutim, Stanković ima još dvojicu sinova.

Upravo je Filip Stanković sada otvorio dušu Italijanima i sve im pojasnio šta im se dešavalo, koliko mu je bilo teško da nosi breme oca Dejana i da se s tim probija u karijeri. Novinar Đanluka di Marcio napravio je lepu priču i objavio kao Filipovu ispovest.

- U početku nisam bio golman. Na terenu sam jurio loptu, malo u popodnevnim satima u dvorištu našeg solitera s roditeljima i braćom. Sve se promenilo zahvaljujući jednom odmoru na Sardiniji. Moj brat Stefan je bio golman, a ja sam još igrao. "Ovog puta menjamo uloge." Tada je nastala moja strast prema golu. Od tada nisam više izlazio iz te uloge. Osećao sam da je to moje mesto u svetu. Gol je postao moj dom i saputnik. Užitak odbrane, biti jedini koji može da koristi i ruke, osećaj odgovornosti, osećaj koji me je naučio otac. Za sve je Dejan Stanković, a za mene je jednostavno - tata. Naravno, prezime koje nosim je važno i teško. Oduvek je bilo tako. Kao onog puta kada sam imao devet godina. Igrao sam utakmicu i odjednom se iza gola pojavio jedan roditelj. "Ti si podoban, ovde si zbog svog oca." Ali on, odrasla osoba, vređa mene, a ja sam samo dete. Kako je to moguće? Sećam se da sam ga na trenutak pogledao. Ali znao sam da sam jači od njega i njegovih reči: "Važno je ko sam i ko želim da postanem." Morao sam da postanem fudbaler, želeo sam da postanem fudbaler - počeo je Filip, pa dodao:

- "On je sin…" Taj veo sumnje i zle namere prema meni pratio me je godinama. Ali, vidite, to nije bio problem. Dalo mi je snagu i želju. Želju da dokažem da taj roditelj i svi koji su tako mislili, greše. Nateralo me je da idem dalje. Iza predrasuda, iza reči i pogleda. Ići dalje da bih bio nešto više, ne samo "sin". Bio sam i jesam snažan. Ovde sam zato što sam to zaslužio i izgradio kroz žrtvu i rad. Svojim rukama. Jer, na kraju, sve uvek zavisi od njih.

Otkrio je koliko mu znači podrška najmilijih.

- Porodica za mene znači sve. Omogućila mi je da postanem čovek kakav jesam. Imam jedinstvenu vezu sa braćom, oni su jedini pravi prijatelji koje imam. Svi smo takmičarski nastrojeni. Izazivamo jedni druge u svemu: fudbalu, košarci, tenisu i mnogo čemu drugom. Stefan i ja protiv Aleksandra i tate. Ko je pobeđivao? Zavisi, ali često oni. Uvek smo bili ispred, ali na kraju su uvek oni pobeđivali. Ukratko, kada bi se naš otac zaista potrudio. Mnogo sam naučio od njega. Naučio sam da cenim rad i trud. Razumeo sam važnost žrtve i svakodnevne posvećenosti. Srećan sam što ga imam kao oca - jasan je Filip.

BONUS VIDEO

Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar