NAJNOVIJE VESTI IZ RIGE: "Orlovi" brzo izlaze na teren nakon poraza od Turske!
U pitanju je trening, koji će biti održan u četvrtak...
Na kolenima klizi po travi...
Na stadionu u Humskoj svaki šum tribine i danas nosi njegovo ime. Četiri decenije su prošle, a kao da je juče klizio na kolenima ispod juga, s rukama podignutim visoko ka nebu, u slavu crno-belih boja. Dragan Mance nije bio samo fudbaler, on je bio talenat koji je prkosio vremenu, osmeh ulice koji je obasjavao teren, šmeker Beograda koji je živeo za Partizan. I umro za Partizan.
Tog 3. septembra 1985. sve je stalo. Jugoslavija je disala fudbal, ali tog dana ostala bez daha. Vest da je Mance poginuo u saobraćajnoj nesreći odjeknula je kao pucanj u srce nacije. Nisu plakali samo grobari. Plakali su svi koji su voleli fudbal, čak i oni kojima je svojim golovima rušio snove. Bio je prevelik da bi pripadao samo jednom klubu.
Živeo je brzo. Prebrzo. Njegov život bio je neprekidna trka, za loptom, za golovima, za snovima. Tog kobnog jutra žurio je na trening, želeo da stigne ranije. I nije stigao. Njegov beli pežo 205 zaustavio se zauvek, a s njim i jedno od najlepših poglavlja jugoslovenskog fudbala. Imao je samo 22 godine i već je bio idol generacija.
Manceovi golovi nisu bili samo statistika, oni su bili priče za sebe. Onaj protiv Kvins park rendžersa, pa protiv Dinama na Marakani 1983. kada je Partizan, kao gost na stadionu rivala, grabio ka tituli. Bio je to gol nade, inata, dokaz da fudbal nije samo sport.
Četrdeset godina kasnije, Partizan više nije onaj moćni klub iz njegovog vremena, ali ime Dragana Mancea i dalje lebdi nad Humskom kao zavet. Svaki put kada fudbaler u dresu s brojem devet zatrese mrežu i padne na kolena, stadion na trenutak zaćuti. Stariji navijači zatvore oči, a mlađi pitaju: "Ko je Mance?" I tako legenda živi - kroz priče, suze i osmehe.
Neke sudbine ne stare. One postanu večne. Mance je otišao prerano, ali njegova ljubav prema fudbalu, njegov duh i šarm ostali su zauvek deo Partizana. Zato i danas, dok se tribine u Humskoj tresu, uvek se može čuti samo jedno ime - DRAGAN MANCE.
Otišo si, Dragane, ostala je tuga...
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje
bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja
redakcije Sportissimo.rs Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na:BONUS VIDEO
Partizan ima na šta da bude ponosan!
Može se desiti da dolascima nije kraj.
Svaka čast svima koji su bili učesnici akcije.
U pitanju je trening, koji će biti održan u četvrtak...
Poraženi su naši momci od Turske, a evo kako su o tome izveštavale komšije...
"Ne volim da izdvajam pojedince, ovo je timska pobeda, ali su Larkin i Šengun zaista bili fenomenalni..."
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar