Niže lige 11:38

Dete ne sme da misli da je vredno samo kada pobeđuje!

Slika Autora
14.01.2026 - 11:38
Dete ne sme da misli da je vredno samo kada pobeđuje!
Foto: Privatna arhiva

Razgovor sa Martom Tutić, sportskim psihologom i geštalt psihoterapeutom.

Akcija „Vi ste tu zbog nas“, koju je pokrenula Fair Play liga, i mesecima nakon svog lansiranja nastavlja da izaziva snažne reakcije u sportskoj javnosti. Fokus na psihološko stanje dece u sportu, pritiske sa kojima se suočavaju i ulogu odraslih na tribinama i pored terena, otvorio je važna pitanja o tome kakvo sportsko okruženje gradimo za najmlađe.

Tim povodom razgovarali smo sa Martom Tutić, sportskim psihologom i master geštalt psihoterapeutom, koja ima višegodišnje iskustvo u radu sa sportistima svih uzrasta, od najmlađih do vrhunskih takmičara i olimpijaca. Osnovne studije psihologije i psihoterapije završila je u Beogradu, master studije na Malti, dok se iz oblasti sportske psihologije dodatno usavršavala u Italiji i Španiji.

Tokom svoje karijere sarađivala je sa klubovima i reprezentacijama kao što su KK Partizan, FK Voždovac, ŽFK Crvena zvezda, ŽFK Heroj, Streljački savez Beograda i Srbije, kao i sa muškom i ženskom kadetskom rukometnom reprezentacijom. Radi individualno sa sportistima iz Srbije, Crne Gore i Brazila, uključujući i olimpijce, a nosilac je nacionalnog i evropskog sertifikata za psihoterapiju.

U razgovoru koji sledi, Marta Tutić govori o tome kako deca doživljavaju pritisak sa tribina, zašto greške nisu neprijatelj razvoja, koliko je važan glas deteta u sportu i šta roditelji i treneri mogu konkretno da urade kako bi sport ostao prostor igre, rasta i sigurnosti.

Kada dete tek ulazi u sport, šta je psihološki važnije za njegov razvoj, rezultat ili osećaj sigurnosti, i zašto?

- Pre svega je važno da dete bude fizički aktivno, okruženo drugom decom istog ili sličnog uzrasta kako bi socijalizacija pratila razvoj deteta. Sa druge strane, deci je važno da se osećaju viđeno i prepoznato, što dobijaju kroz povratnu informaciju i pohvalu od trenera i/ili drugara(saigrača) kao i roditelja, a sve to mogu da obezbede sebi kroz pobedu ili postignut poen na meču ili utakmici. Kada dobiju pohvalu, osećaju da vrede I da su dovoljno dobri, a samim tim se I osećaju bezbedno i podržano u tom okruženju.

Foto: Privatna arhiva
Važna poruka

Šta se u detetu dešava u trenutku kada sa tribina čuje vikanje, kritiku ili ljutnju, čak i kada je to „dobronamerno“?

- Kod dece svih uzrasta eksterna validacija je od ključnog značaja. Oni na osnovu izraza lica ili reakcije roditelja I važnih drugih procenjuju da li je nešto urađeno kako treba, da li su nešto smeli da urade ili ne, da li sledi kazna ili pohvala. Kada deca čuju sa tribine bilo kakav vid kritike ili ljutne, dolazi do kognitivnog konflikta, jer oni dobijaju poruku da nisu dovoljno dobro nešto uradili, da se nisu dovoljno trudili I trenirali, uvežbavali neki pokret ili akciju. Posledično mogu razviti strah od neuspeha. To se vidi dalje na terenu tako što deca ne pokušavaju da se izbore za sebe, ne idu ka lopti, stidljivo bivaju na terenu, kako bi ostali neprimetni. Ako se pojave, drugi mogu da vide njihove greške I da ih zbog toga kritikuju. To se u psihologiji zove efekat reflektora, kada mislimo da će drugi videti svaki naš pokret i svaku našu grešku. Važno je razgovarati sa decom, objasniti im neke svoje reakcije. Na primer, pre nego što do utakmice dođe, roditelji mogu reći detetu da oni reaguju burno je rim je važno da on/a lepo igra I uživa na terenu, da im je stalo da budu uspešni i slično. Na taj način dete dobija informaciju šta neka reakcija znači. Sa druge strane, važno je i da roditelji zarad dece porade na svojim reakcijama i nekad se suzdrže od kritika i povika.

Roditelji često kažu da samo žele da pomognu. Kako izgleda trenutak kada podrška preraste u pritisak, iz ugla deteta.

- Svaka akcija roditelja dolazi iz brige i dobre namere, ali je deca ne razumeju uvek tako. Deca imaju tu moć da prepoznaju kada roditelji insistiraju na uspehu u sportu iz potrebe da ostvare svoje ciljeve kroz decu. Oni svoju priliku iz nekog razloga nisu mogli da iskoriste na način kako su želeli i onda kroz pritisak koji stavljaju na decu dobijaju dvostruku satisfakciju – dete će biti uspešno, a i oni kao roditelji tog uspešnog deteta. Značajno je sagledati potrebe deteta, proveriti šta oni žele, kako gledaju na sport, da li imaju više ciljeve ili im je ovo trenutni fokus. 

Kampanja „Vi ste tu zbog nas“ prvi put je stavila fokus na glas dece. Koliko je važno da deca u sportu budu saslušana, a ne samo vođena?

- Kampanja me osvojila iste sekunde kada je stigla do mene. Od velike je važnosti da čujemo decu. Svako dete želi da bude viđeno, saslušano i vrednovano. Na ovaj način deca su dobila priliku da se njihov glas čuje više od glasa odraslih. Ukazano im je poverenje da pomere fokus odraslima na ono što je važno. Smatram da kampanja može da dopre do roditelja i drugih odraslih i da ih pozove na razmišljanje i preispitivanje. Ako samo jedna osoba promeni svoju perspektivu, kampanja je uspešna, a ja sam sigurna da će brojni roditelji uvideti značaj uloge i glasa dece usportu.

instagram- fairplay.liga
Mališani sa medaljama

Deca su pisala pravila ponašanja za odrasle. Šta su vam ta pravila rekla o njihovim strahovima, ali i o njihovim željama?

- Na osnovu dečijih pravila ponašanja koja su pisali stičem utisak da im je adekvatna podrška važna I da strahuju da podršku možda I nemaju ako je dobijaju na način koji im ne prija. Njihove želje su da se fer I pristojno navija, da znaju da neko na tribinama gleda njihove utakmice i da veruje u njih. Oni žele da budu podržani čak I onda kada ne igraju dobro ili kada ne pobede I da se u takvim utakmicama vrednuje trud koji su uložili, a ne da se stavlja etiketa da su bili loši I da nisu dobro igrali. Deca imaju moć da se fokusiraju na ono što je bilo dobro, čak I kada izgube, dok focus odraslih ide na greške I propuste.

Kako dete psihološki doživljava grešku na terenu, i šta se dugoročno dešava ako mu se greška stalno zamera?

- Ako posmatramo decu izolovano od mišljenja odraslih, oni grešku ne vide kao nešto strašno i nastavljaju dalje sa igrom. Ne ostaju dugo u razmišljanju šta su pogrešili, šta je moglo bolje, jer je to za njih već prošlost i fokusiraju se na sadašnji trenutak i naredni korak ili prepreku koja je ispred njih. Svi se rađamo sa određenom “dozom” samopouzdanja, koju kroz godine često gubimo, jer tragamo za potvrdama od spolja, od značajnih drugih. Nekada te potvrde ne dolaze. Neki treneri neguju grublji pristup, gde smatraju da decu ne treba hvaliti, da se ne bi navikla i opustila, ali I kako ne bi narušili sopstveni autoritet. Deca strahuju od takvih trenera, često uz njih nemaju samopouzdanje, povlače se u sebe I neretko napuštaju sport.

Kolika je uloga trenera u tome da dete na terenu oseti sigurnost, a ne strah od greške?

- Treneri su pored roditelja značajni u rastu i razvoju dece. Deca u njih imaju poverenja i žele da im se dokažu i zasluže njihovo poverenje. Smatram da je povratna informacija(engl. Feedback) jedna od značajnih segmenata odnosa između trenera i dece. Deci je važno da dobiju pohvalu, da znaju šta su uradila dobro, a ne da im se samo zameraju greške i iste stavljaju u prvi plan. Reči ohrabrenja, bodrenje I podrška u kritičnim momentima daje deci sigurnost da na terenu budu ono što jesu, da eksperimentišu sa loptom I da ne strahuju šta će se desiti ako pogreše ili ne postignu pogodak.

Sportissimo
Fair play liga okruplja veliki broj učesnika

Šta se dešava sa decom koja prerano odustanu od sporta zbog pritiska, da li taj osećaj nosimo i kasnije kroz život?

- To je dosta individualno i pitanje je da li su deca odustala od sporta zbog pritiska odraslih ili su još neki faktori uticali na to. Značajan je i uticaj sistema podrške u trenutku kada je dete odustalo od sporta, da li je to odustajanje okarakterisano kao neuspeh ili samo kao pomeranje fokusa i interesovanja na neku drugu aktivnost.

Koje su tri konkretne stvari koje roditelj može da uradi da dete zaista oseti poruku „ja sam tu zbog tebe“?

- Pohvalite dete kad god uloži trud I energiju u trening ili utakmicu, a ne samo kada postigne neki rezultat:

“Vidimo koliko si se trudio do samog kraja treninga/utakmice, svaka čast“
„Sviđa nam se što nisi odustao kada je bilo teško“
„Vidimo da si razočaran zbog rezultata, ali si bio istrajan do kraja utakmice“

Pokažite interesovanje bez ispitivanja:

„Kako ti je danas bilo na utakmici?“ umesto „Zašto nisi uradio ono što ti je trener rekao?“
„Ako želiš možemo da razgovaramo o tome kako ti je bilo na treningu“

Uvažite emocije deteta, bez umanjivanja

„Deluje da ti je danas bilo teško na utakmici“
„Vidim da si razočaran rezultatom, razumem da ti pobeda bila važna“

Kada bi dete moglo da bira kako izgleda idealna utakmica, bez očekivanja odraslih, kako bi ona izgledala?

Bila bi to utakmica uz dosta aplauza i osmeha sa tribina, koja počinje sa pogledom koji govori:

„Verujemo u tebe i tu smo kako god da se utakmica završi“, koja im daje prostor da eksperimentišu na terenu i uživaju u igri, bez straha šta će neko reći i utakmica o kojoj bi se dugo pričalo, jer je fer plej bio zastupljen i na terenu i na tribinama.

Koji je vaš savet za trenere? Kako pravilno reagovati na ispade roditelja tokom i posle utakmica, kako komunicirati u kriznim situacijama?

- Savet za trenere je da pruže deci ono što možda ne dobijaju u porodičnom sistemu, a tiče se podrške. Feedback mogu da daju u formi sendvič tehnike(pohvala, kritika zu objašnjenje kako da dete nešto ispravi, reči ohrabrenja). S vremena na vreme mogu da pitaju decu kako su, šta im je potrebno od trenera i od roditelja, da imaju utisak da trenerima mogu da se povere i da će treneri skrenuti pažnju roditeljima na ono što je važno. U kriznim situacijama komunicirati mirnim i tišim tonom, jer to deci privlači pažnju i više će se potruditi da trenera čuju, dok ih buka izoluje i stvara im otpor i strah. Važno je vrednovati proces, a ne samo rezultat. Objasnite deci da su greške sastavni deo sporta i života i da ne možemo da naučimo ako ne pogrešimo.

BONUS VIDEO: 

Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar