Tamo gde su počeli snovi: Veljko Paunović ponovo u svojoj školskoj klupi

Slika Autora
03.11.2026 - 15:47
Google Dodaj Sportissimo kao željeni izvor na Googlu
Tamo gde su počeli snovi: Veljko Paunović ponovo u svojoj školskoj klupi
Nebojša Paraušić/Marko Metlaš

Video ljude čiju je podršku pamtio gde god da ga je karijera odvela.

U školskom dvorištu, posle susreta sa učiteljicom, drugarima i današnjim đacima OŠ „Stefan Nemanja“, Veljko Paunović još je sabirao utiske. Povratak na Senjak podsetio ga je na prve fudbalske korake i ljude čiju je podršku pamtio gde god da ga je karijera odvela.

„Stvarno je divan osećaj. Emotivno je ponovo videti sve svoje drugare iz klupe, u školi i kraju u kojima sam ponikao. Ovde sam napravio prve fudbalske korake, igrajući u školi, a zatim i kada sam sa Senjaka, ovim ulicama kroz Hajd park, išao do Partizanovog stadiona na treninge.“

Želja da se ponovo okupe postojala je dugo. Selektor Srbije ističe da je uspomene na školske dane nosio sa sobom tokom čitave igračke i trenerske karijere.

„Gde god da sam igrao ili radio, uvek sam se prisećao ovih trenutaka. Želeo sam da se okupimo i da im kažem koliko mi je sve to značilo, posebno njihova podrška. Uvek sam osećao da me podržavaju i da razumeju moj talenat.“

Nebojša Paraušić/Marko Metlaš
 

Posebno mesto u tim sećanjima pripada učiteljici Vidi, koja je umela da prepozna koliko je fudbal važan njenom učeniku.

„Gledala mi je kroz prste kada nisam dolazio na radnu subotu zato što sam imao utakmicu, puštala me je da idem na trening… Već u tako ranom uzrastu pokazivao sam koliko volim fudbal i koliko mi je stalo da uspem.“

Ovaj doček vratio ga je i na jednu poruku sa okupljanja reprezentacije tadašnje Jugoslavije.

„Nikada neću da zaboravim reči profesora doktora Vojkana Stefanovića, koji je sa reprezentativcima radio na mentalnom i psihološkom planu. Rekao nam je da svi treba da težimo tome da jednog dana napravimo uspeh za reprezentaciju i da nas onda, kada se vratimo u svoju školu, na stepenicama sačekaju sa natpisima i našim imenom. Neverovatno je kako se neke stvari zaokruže. Čovek shvati da se sav uloženi trud isplatio i, što je najvažnije, da je bilo vredno svakog trenutka posvećenog fudbalu.“

Pogled na dvorište bio je dovoljan da se priseti i mesta na kome su stajali golovi. Za igru na odmorima nije uvek bila potrebna prava fudbalska lopta.

„Uvek sam nosio tenisku lopticu kojom smo igrali baš ovde, iza nas nam je bio gol. Fudbalsku loptu sam kasnije nosio u rancu, više u srednjoj školi. Uvek je bila tu.“

Uz treninge i utakmice, škola je imala svoje mesto. Paunović o tome govori neposredno, uz jasnu poruku o vrednosti odrastanja sa vršnjacima.

„Bio sam dobar đak. Ne vrlo dobar ili odličan, ali nikada nisam zapostavio školu. U tom uzrastu čovek najviše nauči o vrednostima i druženju sa svojim vršnjacima. To ostaje za ceo život.“

Da će se jednog dana vratiti kao selektor i upravo u svojoj nekadašnjoj učionici saopštiti spisak reprezentativaca, nije mogao da zamisli. Želja da uspe u dresu nacionalnog tima, međutim, postojala je još tada.

„Tako daleko nisam video. Ali jesam želeo da kao igrač napravim uspeh za našu zemlju, nešto čime će se ponositi i škola i kraj i grad i cela država.“

Nebojša Paraušić/Marko Metlaš
 

Iz tih uspomena razgovor se prirodno vratio predstojećim obavezama. Poseta školi bila je i poziv najmlađima da 13. novembra budu uz Srbiju protiv Nemačke.

„Jako nam je bitna podrška naše dece, dečaka i devojčica, učenika i fudbalskih škola. Ovde počinjemo ovu akciju i nadam se da će imati dobar odjek, a najvažnije je dobar odziv. Želimo što veću i bolju podršku protiv Nemačke.“

Za kraj je ostala jedna školska anegdota, savet nastavnika Bude: „Veljko, uči školu, nećeš se od fudbala usrećiti.“ Paunović je na tu uspomenu odgovorio uz osmeh, bez potrebe da naknadno dokazuje ko je bio u pravu.

„Prvi deo poruke svakako je bio ispravan. A što se drugog tiče, nikada nisam igrao fudbal iz inata, da bih nekome dokazao da greši. Ali u tom trenutku, siguran sam, nije znao kolika želja, strast i pre svega, talenat gore u meni.“

Na rastanku je ostala želja da se druženje sa đacima uskoro nastavi na stadionu. Posle dana u kome je ponovo čuo glasove svojih školskih drugara, selektor sada očekuje i podršku nekih novih generacija, ovoga puta sa tribina.

BONUS VIDEO

Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavi komentar