SAŠA OBRADOVIĆ TAČNO U METU ZA SPORTISSIMO: Poraz nije tragedija, nekad je čak i dobro da se dogodi!
Čuveni trener bez dlake na jeziku o "orlovima" i njihovom putu do večne slave!
Zanimljivo
Evrobasket u Atini 1995. ostao je zauvek upisan u istoriju košarke, ne samo po zlatu koje su osvojili "orlovi", već i po jednom od najkontroverznijih poteza u istoriji sporta.
U trenutku kada su Divac, Paspalj, Danilović, Đorđević i saigrači zakoračili na pobedničko postolje, hrvatski reprezentativci Toni Kukoč, Dino Rađa i ostali demonstrativno su napustili ceremoniju za treće mesto i okrenuli leđa nekadašnjim saborcima iz jugoslovenskih dana.
Bila je to scena koja je šokirala svet, a danas, tri decenije kasnije Predrag Danilović otvoreno je govorio za Sportal o pozadini tog događaja.
- Jeste, jeste… Znate šta, oni su imali taj pritisak od njihovog tadašnjeg državnog vrha da maltene nemaju kontakt s nama. Mislim da je Sretenović kum s Rađom, ali šta vredi. Mi nikad nismo imali tu vrstu pritiska, ni od koga. Da li zato što su oni shvatili da smo mi takve ličnosti, da, ako nam kažu "nemojte", mi ćemo kontra da uradimo. I nije tu bilo nikakve ljutnje, ni mržnje, bila su ružna vremena, pa je glupo osuđivati nekog. To su odvratna vremena bila, ružna vremena, to je, naravno, spremano od njihovog državnog vrha, imali su naredbu direktno od Tuđmana. A od tog momenta Hrvatska se više nije vratila na postolje... - rekao je Danilović.
On ističe da među igračima, nekadašnjim saigračima iz reprezentacije SFRJ, nije bilo tenzije ni tokom tog šampionata. Susreti su se događali krišom po sobama hotela, ali odnosi su ostali korektni. Ipak, pritisak politike bio je jači.
- Ponavljam, ružna su vremena bila to, a to što su uradili bilo im je naređeno. Nadam se da nikad neće se ponoviti... - poručio je legendarni kapiten.
- A od tog momenta Hrvatska se više nije vratila na postolje. Tog momenta oni su ugasili košarku u Hrvatskoj. Ne verujem da je samo zbog toga, jer hrvatske selekcije imale su i tada, a i posle su imale odlične igrače. Ali jednostavno nešto nije funkcionisalo. Možda se energija nije pogodila kako treba, možda se pomerio malo kosmos tog momenta, možda ih je geometar kaznio, ne znam, ali činjenica je da od tog momenta oni nisu ništa uradili u košarci. A sve su to dobri momci sa kojima sam ja osvajao medalju u staroj Jugoslaviji. To su momci sa kojima smo mi igrali u staroj Jugoslaviji, mislim na SFRJ naravno. Među nama nikada nije bilo tenzije, pa ni te 1995. U hotelu smo se viđali, doduše krišom po sobama, ali nije bilo tenzije. Ponavljam, ružna su vremena bila to, a to što su uradili bilo im je naređeno. Nadam se da nikad neće se ponoviti. I sve na kraju krajeva prođe. Sutradan trebate nekog da pogledate u oči, da ga pozdravite. Pa kako ćete da ga pogledati u oči kad ste ga taj dan iz nekog razloga nešto ružno rekli ili mu pokazali, uradili, tako da osuđivati nekoga generalno je strašno ružna i odvratna stvar i niko nema pravo na to, a kamoli u situacijama kao što su one tik posle rata. Samo mogu da kažem da se nadam da se to nikom neće ponoviti. A pogotovo je to bilo neverovatno za Paspalja, Divca, Đorđevića, Sretenovića, mene - pa mi smo u SFRJ delili svlačionicu, isti tim smo bili, radovali se uspesima zajedno. Verujem da je i njima bilo neprijatno, bar malo, a znamo da se mnogi kaju danas zbog toga, to su i javno priznali, ali opet ponavljam bilo je to ludo vreme. U to vreme roditelji vam žive tu. Šta će ti roditelji, majka ili otac, sutra kada izađu na ulicu. Mislim lako je sada pričati iz ovog ugla, ali u tim trenucima sve je bilo drugačije. Nikome nije lako u tim situacijama, pa nisu oni sigurno voljno napustili postolje. Posle smo im ostavili cveće, simbolično. Mislim da je to bila Divčeva ideja, ma njegova sigurno, čija bi bila, on ima tih debilnih ideja. Tada sam mu ja rekao “nemoj budalo jedna, bre, izgledaće kao da stavljamo cveće na grob”. Međutim - debil, debil u pozitivnom smislu. On je uvek bio predvodnik tih zezanja. Tako da je to cveće Divac smislio, on je, nema ko drugi. Ako kaže da nije, laže (a-ha-ha).
Danilović veruje da se upravo od tog trenutka hrvatska košarka nije oporavila. Uprkos velikom broju talentovanih igrača, reprezentacija od tada više nije uspela da se vrati na evropsko postolje.
Čuveni trener bez dlake na jeziku o "orlovima" i njihovom putu do večne slave!
Hit snimak našeg reportera sa lica mesta!
U redovima Velike Britanije najbolji je bio Akvasi Jeboa sa 17 poena, ali to nije bilo dovoljno da se suprotstave mnogo jačem protivniku.
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na:
Ne priliči ovakva simbolika ovako velikom takmičenju...
Sve je spremno za prvu pobedu!
Pomno prati sve što radi srpski superstar...
"Set i po me je gurao da igram najbolje što mogu...."
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar