Bivši MMA borac, a sada trener koji već godinama radi sa profesionalcima, otvorio dušu u našem podkastu.
Gost nove epizode podkasta „Džaka & Milana u Oktagonu“ bio je Igor Krstić, bivši MMA borac i trener koji već godinama radi sa profesionalnim sportistima i vrhunskim atletama.
U jednom od najedukativnijih razgovora do sada, otvorili smo teme mentalne pripreme boraca, pretreniranosti, oporavka, ishrane, suplementacije, ženskog zdravlja u profesionalnom sportu, ali i najčešćih grešaka zbog kojih sportisti vrlo često sabotiraju sopstveni napredak.
Publika te danas pre svega poznaje kao trenera, ali iza sebe imaš i ozbiljno iskustvo kao MMA borac. Kako je izgledao tvoj put kroz taj deo karijere?
- Aktivno sam se takmičio nekih pet do sedam godina. Krenuo sam amaterski, a kasnije se ukazala prilika i za profesionalne mečeve. Borio sam se u kategorijama do 84 i do 93 kilograma. Iskreno, MMA mi je tada bio ogromna strast i nešto što sam radio prvenstveno iz ljubavi prema sportu.
Koliko ti je iskustvo iz kaveza kasnije pomoglo kada si prešao u trenerske vode?
- Mnogo. Tek kada sam završio takmičarsku karijeru shvatio sam koliko je MMA zapravo specifičan sport. Direktan kontakt, ogroman adrenalin i konstantan pritisak čine da mentalna strana postane podjednako važna kao fizička priprema.
Da li fizička sprema sama po sebi može da odluči pobednika?
- Ne. Uspeh borca najmanje zavisi od same kondicije. Na vrhu piramide su psihološka stabilnost i tehničko-taktička priprema. Kondicija jeste važna, ali ona je samo dodatak. Ako sportista ne zna da se nosi sa pritiskom, može da bude fizički savršeno spreman i opet da izgubi.
Da li postoje konkretni alati koji pomažu borcima da kontrolišu strah i anksioznost pred meč?
- Prva stvar je da sportista prihvati da strah postoji. Svako mora da pronađe svoj način — nekome pomaže psihoterapeut, nekome tehnike disanja, nekome meditacija ili određeni rituali. Ali nijedan trener niti psiholog ne mogu da te spreme za borbu ako ti sam nisi spreman da se suočiš sa tim.
Koliko je danas važna psihološka priprema sportista?
- Možda važnija nego ikada. Sportista mora da nauči da prepozna sopstvena stanja i da razume kako da kontroliše performans pod pritiskom. Čini mi se da se u sportu i dalje premalo pažnje daje tom segmentu.
Mnogi veruju da svaki trening mora da bude maksimalno jak. Zašto to nije dobar pristup?
- Zato što je nemoguće održavati konstantno maksimalan intenzitet. Postoji periodizacija. Mora da se zna kada se radi jako, a kada telo mora da se oporavlja. Ako svaki trening radiš maksimalno, vrlo brzo ne napreduješ — već ulaziš u pretreniranost.
Kako sportista može da prepozna da ulazi u stanje pretreniranosti?
- Jedna od najjednostavnijih metoda jeste praćenje jutarnjeg pulsa. Ako kroz nekoliko dana primetiš da je puls bez razloga povećan desetak procenata, organizam ti vrlo verovatno ne uspeva da se oporavi kako treba. Često se prvi simptomi vide i kroz poremećaj sna.
Koliko je oporavak zapravo važan u ozbiljnom sportu?
- Oporavak je podjednako važan kao i sam trening. Ljudi često misle da više treninga znači bolje rezultate, ali to nije tačno. Nekada je bolje imati deset treninga manje nego dvadeset treninga više. Sportista mora da bude svež kada dolazi trenutak performansa.
Danas su suplementi postali svakodnevica. Koliko su oni zaista važni?
- Ja sam za suplementaciju, ali samo kada postoji jasan razlog zašto se nešto koristi. Ako analize pokažu deficit određenih vitamina ili minerala, onda suplementacija ima smisla. Uzimati suplemente nasumično, samo zato što su popularni, potpuno je pogrešno.
Šta bi po tebi trebalo da bude osnova svakog sportiste pre suplementacije?
- San. Uvek kažem da je najbolji steroid koji čovek sebi može da priušti zapravo san — i pritom je potpuno besplatan. Posle toga dolaze kvalitetna ishrana, zdrav način života i tek onda suplementacija.
Mnogo ljudi odmah nakon treninga poseže za proteinom. Da li je to ispravno?
- Ljudi često zaboravljaju da telo tokom treninga prvo troši energiju. Organizam mora najpre da nadoknadi ono što je potrošio, odnosno gorivo. Protein jeste važan, ali ako nisi nadoknadio energiju koju si izgubio, oporavak neće biti optimalan.
Koliko je važno da sportista razume svoje telo?
- To je jedan od glavnih zadataka trenera. Moj posao nije samo da nekome dam trening, već da ga naučim da razume sopstveni organizam, da prati parametre i da zna kako njegovo telo reaguje na opterećenje. Ako to nije naučio, onda trener nije uradio dobar posao.
Otvorili smo i važnu temu ženskog zdravlja u sportu. Zašto se često dešava da sportistkinje imaju hormonske poremećaje i probleme sa ciklusom?
- Ženski organizam je mnogo osetljiviji na različite vrste stresa. Ljudi često misle da problem dolazi samo od treninga, ali uzrok može biti fizičko opterećenje, psihološki stres, nervoza, strah od meča ili problemi iz svakodnevnog života. Vrlo često je upravo menstrualni ciklus prvi signal da nešto u organizmu nije u balansu.
Da li žene treba da treniraju istim intenzitetom kao muškarci?
- Razlike definitivno postoje. Muškarci i žene nemaju isti hormonalni odgovor niti isti proces oporavka. Trening mora da uzima u obzir te razlike. Generalno, moje mišljenje je da zdravlje sportiste uvek mora biti važnije od samog rezultata.
Koja je glavna poruka koju bi izdvojio kada govorimo o vrhunskom sportu?
- Telo vam uvek šalje signale. Problem je što većina ljudi nauči da ih sluša tek kada već bude kasno. U sportu rezultat jeste važan, ali ako zanemariš zdravlje i dugoročno funkcionisanje organizma, nijedan uspeh nema pravi smisao.
Sve podkaste kod Džake i Milane u Oktagonu možete pronaći na sajtu Sportissimo.rs.
BONUS VIDEO
Epizodu gledajte u subotu od 20 časova na Sportissimo Jutjub kanalu!
Pogledajte još jednu uzbudljivu epizodu.
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje
bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja
redakcije Sportissimo.rs
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na:
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar