POHOD NA EVROPU: Predvođene najtrofejnijom igračicom sveta - Crvena zvezda sanja najlepše snove! (FOTO)
Sa njom u ekipi, sve je moguće.
Krenuo je stopama svojih roditelja...
Rukomet u porodici Petrić nije samo sport, to je nasledstvo. Rukometna priča ove porodice traje već decenijama, a Andrej je njeno najnovije poglavlje. Mladi bek Crvene zvezde rođen 2005. je četvrti član porodice koji je obukao crveno-beli dres, nastavljajući porodičnu tradiciju koja se u domaćem rukometu već odavno pamti.
Njegov otac, Vladimir Beli Petrić, jedno je od legendarnih imena srpskog rukometa – bronzani sa Svetskog prvenstva u Egiptu 1999. godine, višestruki šampion i osvajač kupa sa Crvenom zvezdom. U klubu su igrali i njegova supruga Mirjana, nekada sjajna golmanka, kao i stariji sin, pa nije čudo što je rukomet u njihovom domu uvek bio više od igre.
Sada, kada Andrej sve češće preuzima odgovornost i istupa kao lider na terenu, jasno je da naslednik ide stopama svog oca, ali svojim korakom.
Crvena zvezda je u prvom ovogodišnjem „večitom derbiju“ pokazala zube favorizovanoj ekipi Partizana. Tokom većeg dela prvog poluvremena rezultat je bio izjednačen, a i u nastavku su crveno-beli uspeli da zaprete rivalu. Na kraju je Partizan slavio sa 34:29, ali je Zvezda iz meča izašla – uzdignute glave.
Zvezda susreta bio je upravo Andrej Petrić, koji je odigrao izvandredan meč. Samouvereno, precizno i bez straha, postigao je 11 golova, što je do sada njegov najbolji učinak u Superligi. Samo nekoliko dana ranije, protiv Metaloplastike, dao je četiri, ali ono što je pokazao u derbiju bilo je više od forme. Bio je to znak da se u Zvezdi rađa novi lider.
Za Sportissimo je talentovani bek pričao o svojoj ulozi u timu.
- Tako je, dobio sam ove sezone tu neku bitniju ulogu ka kojoj težim već dve moje godine u prvom timu Crvene Zvezde. Što se tiče snova o Zvezdi oni su ipak došli malo kasnije kroz život, jer nismo kao mali u stanju da zapravo shavtimo veličinu kluba i težinu koji on nosi. Dečački snovi su za mene bili malo drugačiji, da radim i da se bavim onim što volim, da se igram i uživam. Povučen tatom i bratom, imao sam priliku da upoznam nešto što sve moje zahteve ispunjava, a to je rukomet - izjavio je Petrić.
Ekipa Crvene zvezde nakon prva četiri kola ima trijumf protiv Radničkog na svom parketu i trenutno se nalazi na desetoj poziciji.
- Tri teške utakmice su sada iza nas, gotove. Naravno u svakoj smo išli na pobedu, ali postoji tu mnogo faktora koji utiču na to. Bio sam bolestan 2 kola, imali smo neke sitne povrede u ekipi, možda mali nedostatak motivacije u prvoj i trećoj utakmici, ali sve je to sastavni deo sporta. Ipak, nama je najteži deo prošao, tako da nam sada ostaje da igramo utakmice sa ekipama našeg kalibra - rekao je mladi bek.

Veliku podršku Petriću pruža i trener koji veruje u njega.
- Trenutno imam punu podršku trenera, što je meni kao mladom igraču najbitnija stvar, jer je to pokretač samopouzdanja koje je najbitnije za bilo koji sport. Sebe vidim kao bitnu figuru u budućnosti, ali ne dovoljno zrelu da bez podrške porodice, trenera i saigrača izgura to svoje.
Petrić nam je otkrio i da li mu je više olakšalo ili otežalo to što mu je otac uspešni rukometaš koji je takođe igrao u Zvezdi.
- Pa generalno mislim da od toga mogu da imam samo korist. Imam to nešto u daljini što želim da sustignem, imam to nešto što me konstantno gura napred i motiviše da još više treniram. Pritisak svakako postoji, ali je pozitivan i prijatan.
Njegov trener Žikica Milosavljević i tata Vladimir bili su saigrači u reprezentaciji, a Andrej nam je otkrio i da li mu je otac dao neke savete u vezi trenera.
- Bili su nekom trenutku i cimeri u reprezentaciji. On mi uglavnom daje rukometne savete, pomaže u rešavanju nekih nedoumica i nejasnih situacija, ali što se tiče trenera, nikad nismo pričali na tu temu.
Talentovani Andrej pred kojim je sigurno svetla budućnost ističe da je perfekcionista i da je uvek samokritičan.
- Zadovoljan sam svojom igrom, mada sam ja po prirodi perfekcionista i dosta sam samokritičan, tako da i u najboljem uvek tražim grešku. I dalje mislim da uvek može bolje i trudiću se da ono loše ispravim. Rukomet je kolektivna igra. Zajedno pobeđujemo i zajedno gubimo. Pobediti utakmicu 1 protiv 7 je nemoguće i zato mislim da sebe ne treba da ističem i stavljam u prvi plan, jer se za svaki moj gol “polomi” mojih 6 saigrača - zaključio je Petrić.
Sa njom u ekipi, sve je moguće.
Povratak na pobednički kolosek.
Revanš će biti samo formalnost.
Neka se spreme Mađarice.
Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dela ili celog teksta, fotografija i videa bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja redakcije Sportissimo.rs
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na:
Oglasio se ljubimac navijača.
Gosti se se oglasili odmah nakon meča, ali zaboravljaju događaj od pre 11 godina.
Retko zabeležene slike.
Postavlja se pitanje kako je ovo uspo da izvede.
Prisustvovao je i Andrija Jorgić
U najnovijoj epizodi Podkasta Džaka & MiMA ugostili smo Veljka Aleksića, mladog borca koji je nakon impresivnog nastupa u zagrebačkoj Areni skrenuo veliku pažnju na sebe
Odluka koja se čekala godinama konačno je dobila svoj epilog, i to na štetu srpskog olimpijca!
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavi komentar